kritike

Format	Naziv	Veličina	Dužina dw
	Ibrahim Krzović	26,9 KB	< 1 min @ 56 Kbps
	Hilmo Neimarlija	21,4 KB	< 1 min @ 56 Kbps
	Vojislav Vujanović	34,9 KB	< 1 min @ 56 Kbps
Za download kritike kliknite desnim klikom na ikonu pored imena i izaberite Save Target As...

Izvod iz kritike Ibrahima Krzovića:
U svom osnovnom toku, Verlaševićeva misao sačuvala je svoju autonomnost jer i crteži nastali tokom ovih ratnih godina pokazuju kako je umjetnik zadržao raniju motiviku. Radi se o predmetima i oblicima uzetim dijelom iz kulturnog sloja bošnjačke prošlosti. To umjetnik čini najmanje iz dva razloga. Prvi je značenje i simbolička vrijednost predmeta koji zbog koncentracije životnih iskustava naših pređa postaju više od predmeta zračeći tom svojom metafizikom. Radi se najčešće o arhitektonskim fragmentima – starim vratima i bravama koji viđeni autorominterpretirani verističkim manirom privlače i povezuju posmatrača s njegovom prošlošću i starom likovnom kulturom.

Izvod iz kritike Hilme Neimarlije:
Verlaševićeve kapije su akti preobrazbe prozaičke svijesti u intimnu duševnost, svjedočanstva mističke dubine trenutačnog svijeta u kojem se razdvajaju i spajaju svijet napolju i svijet unutra. Dobrota Bosne ne skriva se iza labirinata i šifriranih sjećanja; plemenitost Bosne je iza izrezbarenih vrata pred kojima se izuva obuća da bi se moglo ući unutra. Ta vrata sa vanjskim halkama i unutarnjim kvakama nisu, dakle, međumjesto; ona su punovažno tlo vlastitog smisla, mjesto na kojem vladaju posebni zakoni govora i šutnje, stranica na svakom putu bošnjačke osjećajnosti, svijesti kulture.

Izvod iz kritike Vojislava Vujanovića:
Mensur Verlaševic se nije izgubio u prostorima ciste apstrakcije, svijet predmetnog je ostao na razdaljini dozivnog, ali bez uslovljavanja stvaralacke mašte da se krece u necemu što je unaprijed dato. Boja, slobodni ili izmaštani oblik i kompozicioni odnosi jesu dominante ovog slikarstva koje se razvija na pozadini cudesnog, koje se uspjelo osloboditi iz svoga zatvorenog oblika - pandantiva koji je i arhitekti omogucio da prijeđe iz jednog stanja oblikovanja svijeta – kvadrata, u drugi – kupolu, simbol uzvišenog.